SLIKA ZIVOTA

Ebu Hurejre, r.a. kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: Allah  je Svoju milost podjelio na stotinu dijelova. Kod sebe je zadržao devedeset i devet dijelova, a na Zemlju je spustio jedan. Od tog jednog dijela milosti, stvorenja su samilosna jedna prema drugima, pa kobila podiže svoje kopito kako ne bi zgazila svoje žrdrijebe.

Ašura

U prirodi je scih stvari, ma koliko nam drage bile, da nas ostave i da se od njih oprostimo.

"Ako pcela ima jedno okrnjeno krilo, ili joj je otpala noga, ili je sto malo zgnjeci, izbacena je iz drustva. Druge je pcele ubiju, jer nije za zivot. A sto god nije sposobno za zivot i za rad, to treba ubiti, unistiti, izbaciti iz zivota."

Neka vam i ovaj bude sretan...

Cist obraz je ono najvrijednije sto mozemo postici tokom zivota... Ne moze se kupiti, niti oprati-kada ga jednom isprljas, koliko god prao ostat ce uvijek mrlja!

Danas sam dobila pohvalu od nastavnice koju najvise cijenim! Rekla je da u razredu imam najzrelije razmisljanje! E haj' sad streberi da vas vidim!!!
I nesto sam zakljucila! Vaznije je znanje koje mozes prenijeti sa nekim svojim stavom, a ne ono znanje koje si nabub'o na pamet i ti samo znas izreci tu misao, ali je ne znas pojasniti i uopce je ne razumijes!

Nije rastati se na 3 dana rastanak, ali na 4 mjeseca i to hiljadama kilometara daleko... i to ako odlazi draga, najdraza osoba...
e to ja zovem RASTANKOM!

Suzdrzavala sam se da ne trosim mnogo suza, jer znam ce joj biti lijepo, ako ne i bolje!

Rekla sam joj da ne ide, ali sam sigurno samo sanjala...

Da li znate kako ce nasa planeta izgledati 2070?? Ozonski omotac nece postojati! Voda ce biti dragocjenija od bilo kojeg dijamanta! Zivjet ce se od 1 dl vode na dan, i manje... Zbog higijene, nitko nece imati kosu! Ljudi ce umirati, a starost ce se primjetiti kod 18-godisnjaka... najstariji ljudi bit ce oni sa 40 godina!
A pogledajte nas sada! Samo se tusiramo 3 h... Pijemo i preko 2 l vode dnevno... A uz sve to zagadjujemo izvore te vode! Ne samo vode, zagadjujemo i okolinu, unistavamo ozon i kada ga nestane, nestat ce i vode!

Shvatila sam da MORAMO nesto poduzeti, ali kako? S kojim pravom? S kojim sredstvom? Kako mi, 'obicni smrtnici', mozemo povratiti Zemlju, ako sve vlasti cine sve da se to sprijeci?

Mislite da se ne bismo trebali opametiti??
Nasi potomci ce ispastati, ali zbog NASIH gresaka!
Oni nece znati sto je to novcanica, jer ce jedini novac biti VODA!

Moj Si PONOS... moja ISTINA... moje SVJETLO medju tminama... LJUBAV mimo svake ljubavi... GOSPODARU JEDINI!
Ti Si LIJEK za sve rane... SMIRAJ kada suza kane... vjernoj dusi Ti Si SPAS... VOLIMO TE YA ALLAH!

Sve znam da je bitno, ali ne pricam o tome...
U mojoj dusi zasigurno jeste, ali moj mozak sve nekako, zaboravi... valjda sto ima nekih stvari koje jednostavno zaokupe covjeka...
Danas mi je godisnjica hidzaba... 4 godine jesu malo, ali za moje godine dovoljno hvala Allahu!
Kao da je jucer bilo! Prvi dan mubarek mjeseca Ramazana, prvi septembar i prvi dan skole, a ja pod hidzabom...

utisci su, eto, posebni... svi smo onako radosni, mada se svaki bajram razlikuje od onog drugog i treceg... nadam se da su djeca skupila dosta bajram banke, mada je kod nas non-stop recesija!... nadam se da se vidjelo dosta dragih ljudi i da se kahvenisalo, kako samo nas narod zna!... nadam se da ima dobrih vijesti kod svakoga i nekih tih lijepih novina, ali isto tako se nadam da ima i onih novina koje nam se ne svidjaju... ne valja da je sve dobro... tek tada bismo se zapitali, da li je sve u redu jer se covjek navikne nalose, ali na dobro...

udaje se... i nije da sam sa njom provela stoljece i da mi je zivot dala, ali ipak ima veliku ulogu u mome zivotu! Mnogo smo slicne i mnogo smo se zblizile u ove dvije godine! Volim je i znaci mi mnogo!
udaje se... svi se prave vazni! Svi zele da ucestvuju! Ali meni, kao mladjoj sestri ne daju pravo glasa! Ne daju mi da iskazem svoje misljenje ni da bilo sta kazem pa makar i pogresno! Ali zasto?? Vjerovatno sam ja u njihovim glavama ona koje tura nos gdje mu nije mjesto! I sigurno sam ja ta NEZRELA, koja nema pojma o zivotu, koja ima mogo toga da jos nauci i za koju ovdje nije mjesto!
ali UDAJE SE! I da jesam ta 'NEZRELA', pa onda mi dopustitite makar da naucim! Makar me ispravljajte na greskama i pohvalite na uspjesima! Dopustitite mi da 'sazrijem'! ALi ne! Vi to ne zelite! I koliko god proslo vremena i sto god se zbivalo ja cu biti nezrelo deriste, koje nema pojmao zivotu!

ali UDAJE SE! I lakse je vama ZRELIM, pustiti je! Lakse vam je, jer ste to prosle!

Ipak je ona moja sestra!

Red je...

Ja: Sta ce ti kasika??
Rodica: Necu ti reci!!
Ako mi budes dala dobar razlog necu ti je uzeti!!
... Pa igrat cemo se uciteljica i ko ne bude slusao, ja cu ga udariti!
To boli! Posvadjat cete se!
Dr. Rodica: Pa kofole!

Kako cete se igrati kada nemate svesaka?!
Brat: Pa u vrticu smo, ne trebaju nam sveske!

I noc ti govori vise od tame...
I sunce ti, vise od sjetla, daje...
A covjek samo gori!
Nezahvalan! Neposlusan!
Rabbu svom!

O Gospodaru,
primi dovu moju...
Ucini da nestane iz srca zlobe...
Ucini da manje trazim i vise zahvalan budem...
Ucini da svi shvate, stetu koju nanose postupci njihovi...
Ja Rabbi! Ja Rabbi!

Ako imas razum, ne znaci da ces razumjeti!
Ako imas srece, mozda sretan neces biti!
A Gospodar dao ti,
mnosto blagodati!
Pa, covjece...
Podigni ruke i zahvali!

Pricat cu malo o predrasudama...
Sinoc smo, porodicno, otisli na carsiju da se iftarimo... Zauzeli smo mjesto 20 min prije iftara, jer pred sami iftar vri od ljudi... Sto pored nas je zauzela porodica, klasicna... Cim su sjeli, pomislila sam: "Eh, evo ih! Sada ce naruciti pivu, coca-colu, cevape i pred sami iftar nama zvakat i lokat!"... Iskreno i nadala sam se tomu, ali onda sam vidjela da grijesim! Postili su i kada sam cula da ce sacekati iftar za narudjbu, iskra srece je provirila u moje srce, ali opet mi to nije bilo dovoljno... Opet su me obuzele ruzne misli i predrasude i opet pomislih da ce nesto da pokvari taj osjecaj! Pukao je top... Jako glasan, rekla bih... I iftarimo se... Dovimo svi u sebi, ali kada sam ugledala zenu iz te porodice pored nas, da je digla ruke da dovi i da je bas briga sta ce tko pomisliti, lice mi se samo od sebe ozarilo i postala sam potpuno mirna! Neka cudna radost se sirila mojom dusam! Uzasno mi bi drago sto neka Sarajevska porodica, ma ne... bilo mi je drago sto sam shvatila da trebam preci te predrasude... Ostala sam bez teksta... Naravno, kasnije kao da smo se dogovarali, otisli smo obaviti namaz u Begovoj! Voljela bih da takvih porodica ima jos, a ne da pred iftar puse i gledaju te ispod oka, odnosno da te krive za nesto, a oni....

Trebalo je uraditi jedan jako vazan posao i Svako je zamoljen da to uradi. Svako je bio siguran da ce ga Neko to obaviti. Bilo Ko je to mogao obaviti, ali ga Niko nije uradio. Neko se tada naljuti, jer ipak to je bio posao koji je Svako trebao uraditi. Ali Svako je pomislio da bi ga Bilo Ko mogao uraditi, dok Niko nije pomislio da ga Svako nece uraditi! Na kraju je sve zavrsilo tako sto je Svako okrivio Nekog kada Niko nije uradio ono sto je Bilo Ko mogao uraditi!

Zeni nije potreban neko ko ce s njom proci kroz dobro ili lose, zeni je potreban neko kome ce se izjadati i podijeliti to dobro ili lose!

"Covjek treba znati sta govori, ali ne i da govori sve sto zna!"

Ima jedan Bosnjak povazdan klanja.

Ima jedan klanja samo sabah i aksam. Ide on i na dzumu.

Ima jedan, tako kazu, klanja kad se sjeti.

Ima jedan klanja samo teraviju.

Ima jedan klanja samo od Bajrama do Bajrama.

Ima jedan plaho se naljuti kad mu neko rekne da nije dobar musliman, pa on tome odbrusi ovako: «Ti ces meni reci da ja nisam musliman. Otkako znam za sebe, ja svaki dan sve tri vakta klanjam.

Ima jedan ide u dzamiju i klanja samo pred izbore.

Ima jedan nikada nije u dzamiju uniso, ni pred izbore ni poslije izbora.

Ima jedan ne klanja i ne ide u dzamiju, a, kaze volio bi i da klanja i da ide u dzamiju.

Ima jedan povazdan Allaha spominje, stalno vice: subhanallah, elhamdulillah i halali, brate.

Ima jedan pa kaze da ce u 70-oj godini doć tobe-kad sve iscejfi. Ne zna, hud, da sutra more umrijeti.

Ima jedan pa se naljuti kad mu neko kaze da je novokompovani musliman.

Ima jedan imenjak-samo po imenu musliman.

Ima jedan Bosnjo pa stalno prica sve najgore o hodzama i hadzijama. Kod hodza i hadzija vidi trun nevaljastinje, a kod sebe i kod drugih ne vidi brdo poganluka.

Ima jedan ne klanja, u dzamiju ne ide, ne posti, a za Bajram uvijek kurban kolje.

Ima jedan kaze da je musliman u dusi.

Ima jedan svake godine cijeli ramazan posti i klanja, a ha prode ramazan, on prestane klanjat i pocne pit.

Ima jedan pa mu smeta selam, jer je to arapska rijec, a ne smeta mu arapska nafta u autu.

Ima jedan prema islamu se odnosi kao Srbi prema Dejtonu: prima ono sto njemu godi, a ne prima ono što mu nije po volji.

Ima jedan Bosnjo stalno ide u dzamiju, a sa svima se svada, sa bracom i sa komsijama vazdan se po sudovima ganja.

Ima jedan stalno i svakom vazi i dersi, bi reko insan – muftija, a on i ne klanja.

Ima jedan pa samo gleda sta hodze rade.

Ima jedan pa veli da neće u dzamiju kad vidi ko sve ide.

Ima jedan dolazi u dzamiju samo da ga ko vidi, a jedan drugi dolazi da vidi ko ide a ko ne ide u dzamiju.

Ima jedan kaze, da ima sedemdeset glava i vratova, sve bi glave i vratove za din dao. A opet ima jedan koji veli da bi poginuo za svoju vjeru, ali kad ga vikneš da ide u dzamiju, on kaže: «E taj film neces gledati.»

Ima jedan vjeruje u Boga, ali ne vjeruje da ima Dzennet i Dzehennem.

Ima jedan skoro doso tobe, pa da mu je sad da svi ljudi budu ko on.

Ima jedan pa mu cisto krivo kad neko dode tobe. Malo malo pa on tom nabije na nos kako je doskora i pio i svasta radio.

Ima jedan vise vremena bude u kafani nego u rodenoj kuci.

Ima jedan, ime mu lijepo, muslimansko, a psuje, neuzubillahi, Boga i dzamiju.

Ima jedan pa ga stid sto je musliman.

Ima jedan pa kaze sve bi u zivotu bio, samo ne bi bio hodza ili predsjednik svojima.

Ima jedan pa samo gleda kako klanja ovaj ili onaj i pita se kakav mu je to namaz, a ne pita se hoće li mu Allah njegov namaz ukabuliti.

:)

P: Tajna fantazija koja bi ucinila ovaj svijet boljiim mjestom??

O: Da mame budu glavne i oduzmu djecacima sve njihove ratne igracke!

http://youtu.be/Vw4KVoEVcr0

Dovodi do suza!!

'' Sesnaest mi je godina. Danas me vade iz grobnice. Ne znam koliko je tacno vremena proslo otkako sam ubijen. Ali znam da me sve vrijeme majka trazi neumorno. Nadam se da ce njenom srcu biti barem malo lakse, sada, kada sam pronadjen. A ja cekam. Cekam nebesko sudjenje. Jedino pravedno sudjenje na kojem ce moji dzelati potpuno platiti racun. A duzni su mi – mnogo. Duguju mi radost moje majke. Duguju mi njenih milion uzdaha, beskrajno mnogo suza. Duguju mi sto se nikad vise nije nasmijala, sto nikad vise nije osjetila srecu.


Dvojici od mnogih mojih ubica je sudjeno, na jednom zemaljskom sudu. Prvi je osudjen na dvadeset i dvije godine zatvora, drugi na petnaest. Jedan se lijepo vladao pa ce mu kazna biti znatno snizena. Sudijama vrlo vazno, rekao je da se kaje. Ja sam bio premlad da bih bio ovladao vjestinom citanja tudjih misli. Mada – sve mi je to nekako cudno. Ako je moj ubica sposoban za kajanje, zasto se nije pokajao onda kada sam plakao kao malo dijete!? Zasto je odmah nakon moga strijeljanja strijeljao i moga oca, pa moga djeda, pa moga...


Majci su rekli da sinu nedostaje jedna potkoljenica i gornji dio lobanje. U pocetku nije htjela da ga kopa takvoga, ali kada su joj kazali da treba da bude sretna sto ga je pronasla, jer mnoge druge za zivota nece saznati u kojem dijelu podrinjskih suma leze njihova djeca, onda se pomirila s tim i pristala da bude pokopan, mada se ne zna da li je bila sretna.


Osvanuo je dan, topao, julski – dan pokopa. Redaju se zrtve. Pronose ih. Zrtve slusaju ljudske korake. Ali ne gledaju. Kriju oci rukama. Crvene. A zasto? Jer ih je stid, sramota. Nije im jasno da li su doneseni na sopstvenu dzenazu ili na nekakav ogavni pir. Sta je ovim zenama!? Kako su ovo obucene!? Zar nije pokudjeno da zene uopce dolaze na dzenazu!? A da dolaze ovako obucene – to nije samo pokudjeno, to je... Neke su bez mahrama, neke su u potkosuljama, neke u kratkim suknjama, a neke... je sramota pogledati.
Pod jednim rednim brojem je i nas sesnaestogodisnjak. I on crveni. I njega je stid. I on krije oci rukama. I place. Kao ono kad su ga strijeljali. Nije mu zao sto su ga ubili. Zao mu je sto njegov narod nije izvukao pouku iz toga, šso se nije opametio. Ta, zar ovo nije dan u kojem ljudi treba da mole oprost!? Za njega... i za ostale koji se stide.


I tako, jedanaestog se jula Potocarima secu golisave kosane i razbarušsni momcici. Kao da nije dan dzenaze! Ponekad se zapitam hoce li bosnjacki narod ikada ista nauciti, hoce li se ikada vratiti istinskim vrijednostima. Hoćc li se ikada vratiti onome sto jedino vrijedi na ovome dunjaluku – islamu? Ta, zar se Srebrenica nije dogodila zbog toga?! Zbog toga sto ste tvrdili da ste muslimani?! Pa sada, budite muslimani! Nemojte pokusavati sliciti na vlastite ubice! Opametite se! Jer, koliko god se udaljili od islama, koliko god se trudili da slicite na nemuslimane - ''ni krscani, ni jevreji nećc biti vama zadovoljni sve dok njihovu vjeru ne prihvatite''. I uvijek je moguca nova Srebrenica. Ona vreba i cuci u svakom novom trenu.


Stoga, Bosnjaci moji, braco i sestre muslimani, budite svjesni da ste drukciji! Budite svjesni da nikada necete biti prihvaceni niti tretirani kao jednaki! Budite svjesni da cete biti meta dokle god u vama ima i trunke imana, dokle god se na vama vidi i trunka od islama! Pa makar to bilo samo ime!
Vrijeme je da se ubijeni stave u mezare. Stavljaju ih: prvog, pa drugog, pa treceg... pa sto pedeset i treceg, pa tri stotine trideset i treceg pa... Utovarivac se vraca na mjesto zlocina. Da nakupi jos nekoliko stotina tijela.
- Miso, kao da se tamo nesto mice! Provjeri jesu li svi mrtvi! Koji je ukocen mrtav je, koji je opusten, ziv je. Svakom jos po jedan metak u glavu!
Cizmom dodiruje tijela. Ne saginje se. Mnoga dobivaju jos po jedan metak.
I on je tu, nas lik, u blizini. Krece se u koloni nenaoruzanih ljudi. Noc j e Vedra. Nebo okiceno sjajnim zvijezdama. Prekrasna. Jedna od najljepsih dosad vidjenih noci. Paradoks! A vreba. Da ga ubije.
Suma. Okolo. U svakom gustisu ceka zasjeda. Mozda. Umoran je. Vec tri noci ovako. Hoda. U koloni. Nije okusio sna. Dugo. Pokusava... da se probije.... do Tuzle. A ne zna... da li ce... uspjeti... Umoran je.
Spava. U jednom trenutku se budi! Koliko dugo vec sam hoda? – pita se. Gdje je? Trazi kolonu. Luta. Osluskuje. Gdje su? Mozda nagazi na minu. Ah, tu su! – odahne. Ubacuje se. Ne smije vise zaspati.
Neprestano puca! Sijeva! Granate! Rasprskavajuca municija! Kao zvijezde padalice. Paradoks! Opet! Gadjaju! Bez predaha! Pojacava! Iznenada! Mnogo! Neizdrzljivo! Uhvaceni su! U obruc! Opkoljeni! Neki ginu! Mnogi se predaju! Ne brane se! A cime da se brane!?
Natrpavaju ih u kamione. Kao stoku. Ili jos gore. Svakog udaraju preko ledja. Cime stignu. Kundacima. Nogama. Traze da predaju novac. I oruzje. – Kakvo crno oruzje! – Kazu da ce postovati njihova prava. – Hm! – Kazu da ce da ih mijenjaju. Mrtve.
Dovoze ih pred napuštenu kucu, veliku. Silaze. Gaze po necemu ljepljivom. Nije blato. Danima nije padala kisa. A mrak je. Ne vide. Ulaze. Unutra. Prevarili su se. Kuca nije bila napustena. U njoj vec ima ljudi. Puno. Pretucenih. Svezanih. Veoma slicnih njima. Neka je razlika. Prva je skupina sama odlucila da se preda. Ali, svima na kraju ista sudbina. Jedna grobnica. Cekaju malo. A onda izlaze. U mrak. Desetorica po desetorica. Da budu upucani. Strijeljani.
- Tra! Tra! Tra! – slusali su oni unutra. – To je i nasa sudbina – mislili su.
Srebrenica, zasticena zona UN-a. Nevjernici stite nevjernike, a Allah stiti one koji Ga se boje. ''Srebrenica je srpska zemlja. Oduvek bila i zauvek ce biti'', vele. Usli su cetnici u grad. Jos jucer. Jedan veli da su iz Srbije. Prolaze izmedju zena i djece. Siju strah i trepet. Pucaju kuda zele. I u koga zele. ''Plavi sljemovi'' stoje. Posmatraju. I nista vise. Srebrenica, zasticena zona UN-a.

Zlatokosi djecak radoznalo podize glavu.
- Majko, je li se u ovom mezaru nalazi moj daidza?
- Da, u tom.
- A koliko godina ima moj daidza?
- Sesnaest.
- Pa nije puno stariji od mene! Ja imam sest! Samo deset!
Idu dalje. Obilaze mezarje.
- A koliko kabura! Mogu li ih izbrojati!? Ja znam brojati do sto! Znam i vise!
- Ne mozes ih izbrojati. To je nemoguce – covjek ih ne moze izbrojati. Nisu svi tu. A i kada bi svi iz devedeset i pete bili tu, to opet ne bi bilo sve. Ima ih jos mnogo. Mnogo vise.

I tako! Moj bosnjacki narod ne bi trebao biti zacudjen. Niti iznenadjen. Najmanje sto moze jeste da bude svjestan da kad bi se sve ponovo zbilo, da bi sve bilo isto. I da se pripremi. Makar dusu da pripremi. Opet bi muslimanima u pola razbuktalog rata tamo neka sila uvela zabranu na naoruzanje, a njihovim katilima svesrdno bi pomogli da se do zuba naoruzaju. I opet bi bila klaonica. – Kako drukcije nazvati ono sto je bilo! (Kao da se pravdam?!) Jer, to je tako. Vazda bilo i vazda ce biti. Nevjernici stite jedni druge, a Allah stiti one koji Ga se boje. Da li Ga se moj narod nije bojao? Ili nije imao pameti? Mozda oboje. Pa sta! Hoće li ista popraviti?! Ili ce cekati?! ''

I sve bi bilo isto...

Bio bi red da vas obavijestim necim sto ste i sami primjetili!
Za 16 dana ce nastupiti mubarek Ramazan... Primjetili ste ove visoke temperature i zelju za vodom!
Ono sto vam imam reci jeste to da ce biti ZANIMLJIVO postiti :)

Evo doslo i meni da napisem duzi post!

Ustali smo kasno i nebitno kad! Doruckujemo, onako familijarno i pocnemo pripremati lagane pripreme! Vrijeme je za ukrcavanje... Idemo sa dva clana porodice manje, ali nas je i tako dovoljno... Vozimo se do mog kraja iz djetinjstva i parkiramo! Ne, nismo jos stigli, samo vrsimo zamjenu! Zenska ekipa u nas auto, a muskarci u drugo auto! I sada tek pocinje putovanje... Putovanje na Bjelasnicu! Vjerovatno znate kako je! Okuke, lijep vidik, los put i super ekipa... I evo nas... U selu 'Sinanovici'... Cetvero djece i tri lopte su me smorili i prije kahve! Bila sam umorna vise od njih! Mislila sam da je to to i nisam bila prilicno zadovoljna, ali uskoro sam se prevarila! Krenuli smo malo u setnju... Da setnju?! Kakva setnja... Hodali smo i hodali... Svi smo umorni, ali nije to umor za 'Stani, ne mogu vise', vec je to 'Umorna sam, ali idemo jos!'... A zasto i ne bi?! Za oci je pravi melem! Sunce - przi! Nailazimo na izvor prelijepe, hladne vode, punimo 'gorivo' i krecemo dalje! Nedaleko nailazimo na veliko stablo koje pruza hlad i tu zauzimamo teritorij na tek toliko vremena da jedemo i da se odmorimo... Ustaj! Tresi deke i haj opet uz brdo! Eno, jos jedan izvor... Sunce se ’smirilo’! Gospodaru.. zar postoji ovakve ljepote?! Do sada je to bila samo misterija sa slika, a sad?! Hvala Ti, Boze!

Vidim svi se saginju i nesto beru... Aaa, borovnice... Na pocetku nisam imala volju, ali kasnije... Pa beri, beri... Mozda smo i dva sahata proveli beruci ih na 50 metara... Cuju ostali moj vrisak i sta bi?? Izgleda, ’Vidjela sam zmiju!’?! Djecu za ruke i  bjezanciju! Odjednom smo na cesti! Vidimo divno mjesto pokraj potoka i sjednemo popiti kahvu! (Naci lijepo mjesto nije uopce misterija!) Vracajuci se, brali smo jagode...

Provela sam se divno, a znate zasto?! Zato sto nije bilo ni televizije, niti comp.-a, niti zvukova mobitela, niti zvukova automobila! Bili smo sami, super ekipa, predivna priroda i ja! Lijepo iskustvo!

Da li vam se ikada vrat ukocio ?? Vjerovatno jeste, ako ste mokre glave spavali pored otvorenog prozora !!
I bol se ne moze trpiti! Bilo bi u redu da boli samo kada glavu pomaknem, nego boli i kad placem, i kad se smijem... Boli kada kanim sjesti, leci i ustati!
Uhh... Valjda ce me popustiti!
Sve bi bilo OK, da me ne zove drugarica da idemo u kino! Jos ce misliti da izmisljam!
Proci ce...

Ne posmatramo koliko drustvo moze uticati na pojedinca! Ako dvoje ili vise ljudi rade neku dobru ili pak losu stvar, onaj treci, peti ili deseti, tj. pojedinac sa strane, ce krenuti za njima u tom postupku! Ako gledamo sa strane ‘ne raditi nista’, onda shvatamo da pojedinca drustvo ne moze odvuci od njegovog hobija ili ti zanimanja. Cim pojedinac iz drustva uvidi da je to dobro ili je lose, ali mu se svidja, i kada krene za stopama onog pojedinca, ostali u drustvu ce se vrlo rado pridruziti.

Zelim da kazem da smo mi jedonostavno zavisni od drugih! Pogotovo od onih sa kojima zivimo! Jedino osoba veoma jakoga karaktera moze se odreci necega sto svi u njegovoj okolini rade, ali takve osobe su inace predmet ismijavanja, tako da im je lakse biti IN!

Svi mi tragamo za koracima nase maste! Tragamo za nekim osobama i pojavama, a jos nismo pronasli sebe i ono JA, sa kojim jedino mozemo postati samostalni, a opet clan drustva!

Ogledalo je varka, znaj...
Zato duboko u srce pogledaj!
Naci ces iskru,
ali ne kao vanjsku - istu!

Bit ce ti tesko, znaj...
Zato u dusu pogledaj!
Svijet ce ti se uciniti novim,
i svaki covjek, mozda gorim!

Lakse se pretvarat',
nego pravo lice pokazat'.
Pravo lice, na kome debeo veo stoji,
toga se malo tko od nas, ne boji!


I laz je mala od pocetka,
ali sutnjom postaje sve veca..
i povratak se ne vraca...
sprjecava da se vrati i sreca!

Zasto je tehnologija losa ??
Razumije se - olaksava nam zivot! Lakse je sjesti u automobil, nego ici pjeske! Lakse je sa mobitela pitati negoga nesto vazno, nego ici licno do te osobe radi tog pitanja!...

Zasto je tehnologija losa??
Ako gledamo sa strane nas kao gradjana i kao osoba, lahko je reci: automobili zagadjuju okolinu, ne posjecujemo nikoga licno, vec koristimo telefon i to racunamo kao posjet!...

A ako gledamo sa vjerske strane - ljudi su sve vise nezahvalni Gospodaru! Kada nije postojala tehnologija, covjek je zahvaljivao Bogu ako prezivi put do rodbine. Zahvaljivao je Bogu za sve sto mu je podario i nije smatrao da ima malo!
A mi danas imamo mnogo vise i ne zahvaljujemo i sto je najbitnije - malo nam je !

Zasto je ljudima ljepse biti ispod tudjih krila, nego mastati o svojim ??

Sreca se krije u malim stvarima! U osmjehu i zagrljaju! Ako ocekujemo srecu u velikim stvarima, bogatstvu, izgubit cemo osjecaj za sitnice koje nas cine sretnim i tim necemo biti sretni ni da imamo citavo bogatstvo!
Zato se smij, pokazuj svoju ljubav svakim danom, prema onim najdrazima!
A zagrljaj mnogo znaci!

"Sinko, obavi namaz cim cujes ezan! Ne govori: 'Sacu', jer ne znas da li ces dozivjeti vrijeme iduceg namaza!"

opet Mekki ... pa zar ce ljudi opet povjerovati u njegovo ljecenje?? Opet ??
A da se prisjetimo - sve je  besplatno, ali parking KOSTA, voda KOSTA, ulaz KOSTA,... zapravo - sve je BESPLATNO!!
Nadajmo se da su se ljudi omalo opametili, jer, kako stvari stoje, opet cemo imati punu zetru!!

Kada nas pitaju: "Najdraza imovina?", sta se tada desava??
Kazemo imovinu koja nam je tog trenutka potrebna i dostupna... ako napolju pada kisa ili je snijeg - najdraza nam je topla i sigurna kucica... ako smo na putovanju - najdraze nam je to prevozno sredstvo, a buduci a govorimo o licnoj imovini, to bi bio nas automobil... i jos hiljadu slicnih primjera... Ali nikada necemo sjesti i dobro porazmisliti sta bi to zapravo moglo da bude!

Vjerovatno je ovo normalno u mojim godinama!!
Kada samo pomislim na buducnost i kako ja sebe vidim u njoj, shvatim da imam previse razlicitih zelja! Da li da pisem, da izdam knjigu?? Da li da crtam, da li da se posvetim matematici??
Neodlucna sam!!
Kazu da pratim svoje snove, ali
PREVISE IH JE!!

ne mogu traziti tisinu, jer je necu dobiti, a toliko mi je potrebna!

sanjah zenu sto kroz zivot prolazi,
ali sanjah nju, kako gleda mojim ocima ili pak ja gledah njenim...

Snaha nije podnosila svekrvu! Otisla je kod travara i zamolila ga da joj da neki otrov. Tada joj travar rece: "Ne mogu ti dati otrov koji ce je odmah ubiti, jer ce to biti odvec sumnjivo... Nego cu ti dati jedan caj koji ce joj postepeno stetiti do smrti, ali bilo bi to opet sumnjivo i zato moras izgladiti odnos s njom!". Kako joj dade travu, snaha poce svekrvi davati istu i poce se lijepo ponasati prema njoj... Nakon nekog vremena, snaha uvidje da se svekrva promjenila. Da se bolje ponasa i bi joj zao da umre. Ode opet kod travara trazeci neku travu koja ce sprijeciti sada otrov, a on joj rece: "To je bio obican caj, a otrov je bio u tvojoj glavi!"

Ne mozes promjeniti druge i zato pocni mijenjati sebe! Budi u prednosti sa strpljenjem i USPJET CES!

I sutim...
Jer ovo nije svijet u kome je
dozvoljeno da se mnogo prica...
a sve sto osmislim, zamislim,
sto zelim da ostvarim - potisnuto je...
Jer ovo nije svijet u kome se
vrijednuje necije razmisljanje...
inace...
kazu da najjaci pobjedjuju,
ali u ovom svijetu nije tako!
Pobjedjivali su najjaci nekada davno...
pobjedjivali su oni cija se
mudrost vrijednovala...
ali znate tko sad pobjedjuje??
Svi potomci onih koji su tada,
nekada, pobjedjivali!
Pobjedjuju njihovi prijatelji...

Ali... mi nismo njihovi,
niti prijatelji, niti rodbina...
zasto onda pustamo glas??
zasto jadikujemo??
zasto zelimo i trazimo??
Zasto, kad znamo da nam nece dati??

I sutim...
Jos uvijek sutim...
I potajno prizeljkujem,
da se svijet
na koga sam se
tesko navikla, promjeni...
da se cijeni mudrost
i da bas takvi pobjedjuju!

Ali... Do tada cu da sutim!

nesto se sjetih covjeka koji je samo sa zavrsenom medresom dobio vise mjesto od imama svake dzamije... pa se smislim: Da li je to 'stela' i nepravda ili pak nafaka ??

oko moje, sto suze lije
VOLI TE...
usne moje, sto zikr zbore
VOLE TE...
uho moje, sto Kur'an slusa
VOLI TE...
a i ja, kao ja, sto Te molim za oprost
VOLIM TE!

Ja sam obican covjek... imam svoja misljenja i osjecanja... stoga sam odlucila da ih iznesem nepoznatim ljudima, jer bi me poznati pogresno shvatili...
svejedno sam pogesno svacena...

sutra (ako dodje sutra) idemo (ako buemo mogli da idemo) u skolu (ako bude tamo gdje treba biti) :))

izasla sam danas eto do granapa (koji uopce nije daleko) i nasmijala sam se vremenu :) Jucer tolike kise, a danas kao da je nije ni padalo !! Mirisi cvijeca !! Ljudi (s naocalama) zure okolo !! Divno...
Tek nakon kise ljudi shvate bit lijepog vremena :)

Cujem kisu kako svira
u ritmu svoje melodije...
kap-kap-kap...
Idem da sto prije
zatvorim prozor
da ne pokisne sve...

Vidim zenu, staricu!
Vidim je inace svaki dan
u isto vrijeme,
kako, vjerovatno, seta!
Kisa joj ne smeta...
Lije, sve jace i jace,
ali njoj ne smeta!
Ima svoj cilj i
ide ga ostvariti!
Ne vraca se kuci
niti se misli vratiti!
Ned,a da je kisa poremeti...

Nakon kise sunce ogrije,
pa evo dolazi!
Moja starica, sigurno, mokra,
sada je blizu svoga cilja...
Vjerovatno ce se pojaviti i koja duga!
Neka, neka...

zasto je ljudima bitna ona vecina??
Krenimo od pocetka: oko nas su sve razlicite stvari, te ovo, te ono i ljudi vole to, vole razliciti boje, razlicite figure, ali ono sto ne vole jeste razlicitost kod ljudi! Neka pojedinost jednog covjeka koja ga izdvaja iz mase! Ako je netko nizak, ako je netko debeo ili sl. Ljudi vole upirati prstom u razlicite, a ne znaju zapravo da je to nesto sto je moguce svima da se desi! Evo jedan potpuno klasican primjer, cak je i mal naspram vrijedjanja i tome slicnim. Danas u skoli jedna osoba pocela stucati i svi u smjeh?? A zasto?? To je moglo svakome da se desi i opet bi se svi smijali...  To je neki minimum, da ne kazem sta ljudi mogu uraditi onoj osobi koja ima neku deformaciju. Ali smiju se onim stvarima koje su prvenstveno svakidasnje, a uz to, na te stvari covjek ne moze uticati. To je nesto s cim se rodis, ono kako te Gospodar stvori! I opet budi zadovoljan!

Kada govorimo o ovome, govorimo o tome koliko su ljudi nezahvalni... o tome koliko ljudi traze, a nisu zadovoljni sa onim sto imaju! Bez obzira desilo ti se nesto lose ili dobro, Gospodar te zeli iskusati! Nafaka je sve ono sto nam Allah dz.s. dao od svoje blagodati i cime se covjek koristi... Sve ono cime se covjek ne koristi nije njeova nafaka... Ako ljude zadesi sto lose ili ti losa nafaka, oni bjeze o toga, a dok imaju dobra ili ti lijepu nafaku zele jos!

Ja Rabbi... Smiluj mi Se i daj mi suze, da placem... samo to mi je potrebno sada! Ne zato sto me je, kako kazu, sudbina losa zadesila, nego zato sto je to u mojoj prirodi i zato sto bi mi suze olaksale makar malo... Ne ovu situaciju, vec sve sto mi se desavalo, a za sto sam se suzdrzavala da ne zaplacem!

Skola me okupirala, ne da mi maci! Zurim, ali nigdje ne stizem... te program za Pofalicku bitku, te priredba za Dan skole, te ovo te ono...
za dzema'at: ako signem pisat cu (mada nisam u toku). Selam!

shvatila sam da je nama, ljudima, tesko nesto poceti... zelja je uviek tu, planovi su tu, ali je tesko nesto zapoceti! Kada se samo otpocne, rezultat je zasiguran! Lakse je nama, ljudima, zavrsiti, uciniti onaj posljednji korak, ali sta je sa onim prvim??

sve sto se desava zelim da ode... zelim da bude dio moje proslosti... zelim da je daleko od mene, ali ne, samo ne da ih potpuno zaboavim... zato sve sto mi se dogodilo sinoc, jucer, jutros, i sve sto mi se dogodilo davno, prije mjesec dana, prije godinu, dvije, stavljam u istu 'proslost' jer zelim da je tu, a da je od mene daleko!!!

nesto sam razmisljala o islamskim grobljima. kada vidite sve te spomenike, cvijece i sve ostalo mozete se samo zabrinuti! ccc

ne razumijem razloge zbog kojih se netko moze stidjeti svoje vjere... osnovni razlog je, inace, pritisak drugih, prijetnje i tome slicno... ne razumijem te ljude koji su protiv drugih vjera, mislim, imas svoju vjeru, jednostavno uzivaj i ako je neko drugi krscanin, jevrej, ili neke druge vjeroispovijesti neka je, njegovo je, sta se ti uplices u njegov zivot?? ti ostani pri svome, a ne upiri prstom u nj i ne osudjuj ih za eto 'nesto', osim toga ko si ti da tako nesto radis?? samo pomisli da je obratna situacija i da tebe svi napadaju zbog vjere!!

u zadnje vrijeme mnogo razmisljam o ovoj izreci, recenici... svi mi zeimo da postignemo nesto, da upoznamo ovog ili onog, da zivimo tamo ili 'vamo... zelimo nesto sto je mozda pak i moguce ostvariti, ali mi jednostavno ne radimo na tome... mi samo zelimo, sanjamo, mastamo, a zapravo nismo u stanju da to i ostvarimo... mozda i jesmo u stanju, ali uvijek nam mrsko raditi na tome da to i ostvarimo... ako hoces postignuti nesto i postati neko, pa lijepo odes na fakultet, prihvatis se knjige i polahko do ostvarenja snova!!! ali ne! kod nas je naopako! onaj ko hoce da potigne to nesto, odmah pomisli da ne moze i stane jaditi, a zaprvo nije ni pokusao... ne govorim samo o tome, nego inace u zivotu ljudi samo zele i traze... sto vise imaju to vise traze... nisu zadovoljni ovim sto imaju i sve da im je jos, a neki traze i to sto ovi imaju... zelje, snovi, masta...
lijepo je sanjati, ali ako zelis da ti se snovi ostvare samo daj sebe i svoj trud.. radi!

suzo moja...
ako se suzdrzavas da kanes,
neces uspjeti do skoro...
morat ce sve tvoje kolonije
obasut moje lice!
i ne zato sto ja to zelim...
vec zato sto je to prirodno...
i plakat cu i plakati...
nitko me zaustaviti nece moci...
jer suzo, ne suzdrzavaj se...
napuni svojom iskrom moje oci
i plakat cu nekada i bez razloga...
ali cu plakati!
makar to smijem...
to cu i raditi!
plakati!

Brisem uprljano ogledalo...
uprljano od tuge i boli...
brisem...
mahnem cistom krpom
i ugledam tamo djevojcicu...
djevojcicu sto se igra...
djevojcicu sto pati...
stanem malo pa pogledam...
ne svidja mi se ono sto vidim...

mahnem onom krpom ponovo...
i sta tek vidim...
vidim sebe...
sebe u proslosti -
sebe kako prljam ovo ogledalo bijesom...
proslost sto uprlja ogledalo tugom...

ponovo ga moram brisati,
a nije mi jasno...
da ono sto je tamo
nikada izbrisati necu...

ceste su kod nas one rijeci: "Zasto se ovo bas meni dogadja?? uvijek meni!". ljudi nisu ni svjesni koliko ima drugih tezih slucajeva i umjesto da se zahvale Bogu sto im nije teza situacija, oni jos i kukaju!!!
ne dogadjaju se ruzne stvari samo drugima, moraju se i nama nekada desiti!!

Stanem uz pendzer i cekajuci pogledam...
pogledam sve ljude sto uzurbano prolaze...
pogledam djecu razigranu i roditelje ponosne...
nene i deke sto ljubav svoju cuvaju,
a ja cekam... cekam svoju sudbinu...

Da li cu ja radosna u ljubavi biti?
Da li cu porodicu, hljebom svojim prehranjivati?
Da li cu na losu ili na dobru stranu?
Da li cu steci vrline ili pokoju manu?

Sve to ostaje da se vidi,
ovim do sad ja se ne stidim...
cekam zivot, zivot mene ceka...
dug je put do nena i deka...

Oni koji su preselili na Ahiret ne zele se vratiti i u novcu uzivati...
oni se jedino zele vratiti i makar 2 rekata namaza klanjati...
pa zasto mi, dok smo prisutni, ne cinimo ono sto ce nam trebati...
vec cinimo ono sto ce nam dati uzitak sada, pa cemo to i zaboraviti...

nauci da sanjas kada zaspis,
jer svaki san na javi je nemoguc'

cak i ako mislis da je neko dovoljno dobar prijatelj, njemu daj samo 2/3 tebe nikako cijelog sebe...

mi smo kao livada na kojoj treba graditi kucu ...
a nase drustvo je materijal za gradnju ...
pa ti odluci zelis li da izgradis raskosnu vilu ili  rusevinu...

nisam ljubitelj sporta, ali sve cestitke nasoj reprezentaciji!!!

Ja Rabbi...

Obracam Ti se,

Ja, krhka i ne zasticena...

Obracam ti se dovom,

Dovom da me uputis,

I da mi oprostis,

I da me ohrabris...

Zeljna sam Tvoje milosti,

I zeljna sam Tvoje ljubavi,

Ali podari meni

Ljubav prema Tebi,

Pa mi Se smiluj

I oprosti mi...

samo je trenutak taj kojeg' osjecas... bol i radost, sve ce to proci!!!

"samo da ovaj mjesec, dan, sat, minuta,... prodje"- sigurno svi pomisljamo, ali iza toga smo sve blize smrti...

Ja Rabbi...
od Tebe ne mogu trazii znanje, jer se moram i ja potruditi...
ne mogu sjediti skrstenih ruku i cekati ga...

zato te molim da mi podaris zelju i volju za znanjem,
jer cu onda pokusati da ga dobijem i samo ce doci...

sanjam, a snovi se ne ostvaruju...
mastam, a stvarnost je daleko...
samo Ti si tu i Ti pomazes i
Ti slusas i Ti prastas i ja se Tebi zahvaljujem...

mnogo puta zaboravimo i stalno zaboravljamo na ono -U ime Allaha- -Bismillah-! A zasto?
 Ja mislim da je to zato sto mozda i ne radimo apsolutno SVE U ima Gospodara...

sa osmjehom na licu
i sa dovom u srcu
za oprost i milost,
Gospodar ce ti pomoci!

samo misli pozitivno!
misli su te koje te podrzavaju i ako su negativne - tesko tebi

zazeli prijateljstvo - pronaci ces ga!
zazeli ljubav - doci ce ti!
zatrazi oprost - dobit ces ga!
zazeli tisinu - samo se pretvaraj da je imas, jer je nikada neces imati. Ona je samo tu kada je nepotrebna!

psi su nas nevidljivi problem... naravno ne udomljeni psi, vec psi lutalice... nece oni (barem vecina) napasti covjeka, ali svejedno ti ne mozes to dokazati nekoj maloj dijeci koja cim vide psa pocnu vristati i prepadnu i njega pa nastane problem...
tu, pored moje zgrade ima ih 6-8... ne bojis se ti, al' opet svi se oni drze  zajedno i samo kad ih pogledas dovoljno ti je da se prepadnes... nemam apsolutno nista protiv tih zivotinja i ne govor ovo zbog sebe, vec zbog cijele zajednice... male dijece, starica, onih koji imaju traumu od pasa i svih drugih... slatki su, pa sto ih lijepo ne uhvate i ne prodaju, manje nama problema, oni zarade i svi sretni i zadovoljni... i jos nesto:
oni su zakonom zasticeni, a moze li nama taj zakon osigurati da nam (psi) nece nauditi?

Samo Ti znas moje tajne, zato Te molim Gospodaru da mi das strpljenja da ih ne otkrijem ljudima, jer oni su oholi i sve sto bih kazala bilo bi protiv mene, i tada bi samo Ti znao pravu istinu!

nesto razmisljam, kao da se samo za 8.mart kupuje (opcenito) 'zeni' nesto, a sta je sa ostalih 364 dana u godini...
hvala Ti Ya Rabi, pa nam dade ovu vjeru, koja postuje zenu... koja kaze tri puta majka, pa tek onda otac!!! koja postuje one koje radjaju i donose nove generaije, uz Tvoje odobrenje!!! Hvala Ti!

suze nisu samo za jednog covjeka...
one pogadjaju najmilije,
a neprijatelji se njima hrane...

Kada pomislim na obaveze koje stizu...
ne zelim dalje ni misliti o tome,
ali u ovom trenutku ja sam sretna...
i te misli, ili neke gore, mi i ne trebaju...

sjedimo kod mamine mame...
nas, ne mozes na prste prebrojati...
od najstarijih do najmladjih...
nesto smo se zapricali i igrali neku igru...
kad meni nana nesto rece da uradim,
ja upitah: Di?
kad ce najstariji o najmladjih:
"nije di, nego đe!"
selam za ovog meda (i bisera:))!

ljudi se cesto zavaravaju misleci da postoji proslost i buducnost, ali postoji samo sad.
Postoje sjecanja na proslost
i nade za bolju buducnost

moja dusa pati...
a taj bol kao da joj daje snagu...
da sve izdri...
i da sve prebrodi...

moja dusa pati,
a ona je najmanje kriva...
osudjuju je za ono
sto nije uradila...

moja dusa pati,
i ne zna kako da se izlijeci...
jer svaka rijec samo pogorsava
ovo trenutacno...

dusa moja pati
zbog toga sto vise nikome
vjerovati ne moze...
pravog prijatelja nema,
a nikada ga nece ni naci...

mozda moja dusa pati
zbog toga sto je izgubila vjeru u druge
mozda joj to nedostaje,
ali ja joj to nikada vise
dopustiti necu!!!

osjecati se odgovornim je zabavno, ali je jos vise opasno i tesko... sama odgovornost te dovodi do toga da te drugi cijene i moras dobro paziti da ne prokockas njihovo povjerenje...

Kao sto odlaze posebni...
Magla dodje i prodje...
I ne samo da ostavi trag,
vec su i misli...
sve misli...
posvecene samo njoj...

Tako kratak zivoni vijek,
a opet...
tako posebna...
To je magla!
I sto god bismo ucinili...
uvijek ce biti magla

Kada ce nastati,
nepoznanica je...
Jer nama, ljudima,
nije bas sve poznato...
Ali ona zivi poseban zivot...
Kratak, ali poseban...
I taj zivot je cini posebnom...
jednostavno...
cini je MAGLOM!

nije bol, na one koji vole...
i nije odbiti one koji mole...
i nije rat za one koji strahuju,
a ni sreca za one koji tuguju...

ali sve je podareno covjeku...
i svaka pojava je za njega,
i SVE je za SVE...
za nas SVE!

samo suti i sve ces uspjeti...
podnijeti ces ono najgore na najljepsi nacin, a ono sto je lijepo ne mozes pokvariti...